Kod upalnih reumatskih bolesti osnovni je proces upala, koja se razvija u vezivnom tkivu i u krvnim žilama posvuda u tijelu, ali može biti najizrazitija u pokretačkim organima, odnosno zglobovima ili u kralješnici. Te se bolesti očituju poremećajem općeg tjelesnog stanja, bolovima i kočenjem u zglobovima, koji mogu biti topli i otečeni jer se u njima nakuplja tekućina (eksudat). Ako se bolest ne liječi, zglobovi se izobličuju pa i potpuno ukoče. Iako uzrok reumatskih bolesti nije poznat, pa se ne mogu jednostavno i pouzdano izliječiti, ipak se određenim lijekovima, fizikalnom terapijom i kirurškim zahvatima velikom broju bolesnika može pomoći. Tako se zaustavlja razvoj bolesti, zglobovi i kralješnica ostaju gibljivi, održava se mišićna snaga, a neki ukočeni zglobovi opet postaju gibljivi.

U pravilu se javlja izmedu 20. i 45. godine, češće kod žena, ali mogu oboljeti i djeca ili starije osobe.
Ovo je najčešći reumatizam upalnog tipa, a nešto je češći kod žena nego kod muškaraca. Bolest je kronična, traje cijeli život i, bez pravodobnog i odgovarajućeg liječenja, postupno se pogoršava. Riječ je o upali što zahvaća sve zglobove osim kralješnice (rijetko vratni dio), pa i zglobove grkljana (glas postane promukao) i zglobove među slušnim koščicama (oslabi sluh).
Reumatoidni artritis posljedica je "greške" imunološkog sustava: zbog još nepoznatog razloga, neke se bjelančevine u bolesnikovom tijelu toliko promijene da ih tijelo više ne prepoznaje kao vlastite, pa se stvaraju protutijela nastaju promjene u čahurama zglobova ruku i nogu. Rezultat je upala, više ili manje ozbiljna, s jačim ili slabijim tegobama. Iako postoji genetska predispozicija, bolest nije ni nasljedna, niti zarazna. U pravilu se javlja između 20. i 45. godine, ali mogu oboljeti i djeca ili starije osobe. Emotivni stres pospješuje razvoj bolesti, barem u nekim slučajevima.
Simptomi
Reumatoidni artritis najčešće počinje postupno uz poremećaj općeg stanja zdravlja: bolesnik se osjeća nevoljko, brzo se zamara već pri malim naporima, znoji se, nema teka, mršavi i loše spava. Potom se javlja "jutarnja zakočenost" u zglobovima, koja je obično najizraženija u šakama: pri buđenju, prsti ruku (ali i nogu ili, pak, bilo koji drugi zglob) su kruti i potrebno je neko vrijeme da se razgibaju. Zatim su cijeloga dana gibljivi, ali se isti osjećaj ponavlja svakoga jutra. Razvojem bolesti zakočenost traje sve duže, katkad i do podneva.
Nakon nekog vremena bolesnik počinje osjećati bol u zglobovima, najprije blagu (samo pri opterećenju, pritisku, rukovanju i sl.), a potom sve izrazitiju, čak i kad miruje, što mu noću remeti san. I te boli obično najprije osjeti u zglobovima šaka.
Naposljetku se javlja prva vidljiva promjena - otekline zglobova, obično u malim zglobovima prstiju (katkad i u nožnim prstima). Pritom oteknu prvi i drugi zglob, a krajnji zglob ostane nepromijenjen. Otekline su uvijek "simetrične", tj. na istovrsnom zglobu obiju ruku ili obiju nogu.
Upala može zahvatiti sve zglobove, u kojima buja bolesno, upalno tkivo što nagriza i razara hrskavice kosti, pa se zglobovi izobličuju. Na primjer, prsti ruku svijaju se i skreću ustranu, prednji se dio stopala proširi, a palac se podvije pod ostale prste. Zglobovi postaju labavi ili se ukoče, pa se neliječeni bolesnik više ne može služiti rukama niti hodati - postaje potpuni invalid.
Upala zahvaća i tetive i mišiće u okolici zglobova, pa katkad nastaju čvorići u potkožju (najčešće oko laktova). Dolazi i do upalnih promjena u krvnim žilama kože (začepe se i na koži nastane ranica), u oku i u plućima, a uvijek se razvija i popratna slabokrvnost (anemija).
Reumatoidni artritis obično napreduje "u mahovima". Izmjenjuju se razdoblja posebno snažnim simptomima i razdoblja kad se stanje donekle smiri. No, razorne promjene u zglobovima ostaju i svakim se mahom pogoršavaju, pa postupno nastaju deformacije i invalidnost.
Dijagnostika
Dijagnoza se postavlja na temelju simptoma na koje se pacijent žali, liječničkog pregleda i nekoliko laboratorijskih pretraga. U krvi se nalaze znakovi upale (ubrzana sedimentacija eritrocita, povećan broj bijelih krvnih stanica, poremećen odnos bjelančevima u krvnom serumu), kao i znakovi slabokrvnosti (smanjen broj crvenih krvnih tjelešaca, smanjena količina željeza). Većina bolesnika u krvi ima i tzv. reumatoidni faktor. Rendgensko snimanje je korisno za dijagnozu i praćenje razvoja bolesti.
Liječenje
Liječenje treba započeti što je prije moguće! Razlikuje se od osobe do osobe, ovisno o dobi, smetnjama, načinu života, drugim bolestima. Sastoji se od lijekova kojima se suzbija bol i upala, odmaranja, medicinske gimnastike (kineziterapija) i mjera predostrožnosti.
U temeljnom liječenju primjenjuju se lijekovi kojima se razvoj bolesti može usporiti, a katkad i zaustaviti. Za suzbijanje boli i upale koriste se i takozvani "antireumatici", koje obično treba uzimati dugo vremena.
Treba izbjegavati prekomjeran zamor, ali medicinska gimnastika pomaže održavanju pokretljivosti zglobova i jačini mišića. Na upalne promjene nekog zgloba može djelovati i masaža pomoću leda (krioterapija), a na bol elektroterapija.
Postoje li izrazita oštećenja nekog zgloba, treba poduzeti kirurško liječenje: uklanja se upalno tkivo iz zglobne čahure (sinoviektomija). Nema rezova, već se kroz male otvore uvode sonde. Pacijent može ići kući već drugi dan nakon zahvata.
Kad je bolest već uznapredovala i traje godinama, možda će trebati veći kirurški zahvat. Oštećeni se zglob može zamijeniti umjetnim (kuk, koljeno), a oštećene se tetive, posebice one u šakama, mogu vratiti na svoje mjesto, te ako su prekinute, mogu se sašiti.

Degenerativnim bolestima zglobova (artroze) bit je u propadanju hrskavice i mogu se razviti u bilo kojem zglobu, ali su najčešće u šaci, kuku i koljenu. U hrskavici nastaju sitne pukotine, koje postaju sve dublje, pa pojedini komadići hrskavice počnu i otpadati s kosti, dok naposljetku ne propadne sva, pa se dodiruju dvije ogoljele kosti. Tada zglob više nije pokretljiv, niti se može opteretiti. Odlomljeni komadići hrskavice plivaju po zglobnoj šupljini pa mogu nadraživati zglobnu čahuru, što uzrokuje prolaznu reakcijsku upalu, ili pak zakočiti zglob pri nekom pokretu, ne dopuštajući dalje pokrete ("blokada zgloba"). Takve promjene smanjuju gibljivost zgloba, a katkad i čitave ruke ili noge, premda obično nije toliko izražena kao kod upalnih reumatskih bolesti.

Te su bolesti vrlo učestale, prije svega zbog sve dužeg životnog vijeka, ali im pridonose i štetni utjecaji iz okolice te suvremeni nezdravi način života.
Artroza zahvaća hrskavicu oko zgloba, sinovijsku ovojnicu i vezivnu hrskavicu (koljena, kuka ili ruku), koja se u normalnim okolnostima "troši" kretanjem, ali i neprestano obnavlja. Kod artroze obnova je sporija od trošenja: vlakna hrskavice slabe i na kraju nestaju. Time dolazi do promjena u kostima: kost zbog mjestimičnog taloženja mineralnih soli postaje čvršća i nastaju izrasline (osteofiti). Znak uznapredovalih degenerativnih promjena su cistične šupljine što nastaju zbog propadanja koštanog tkiva.
Artroza se pojavljuje poslije 40. godine, a nakon 55. povećava se geometrijskom progresijom. Do 45. godine češće su žrtve muškaraci, a nakon 55. žene.
Simptomi
Bol je najčešći i najvažniji znak artroze: pojavljuje se na početku pokreta zgloba (recimo, hoda), a potom se smanjuje. Razvojem bolesti gibljivost zgloba je sve manja. Bolest se razvija sporo i gubitak pokretljivosti je postupan, ali, nažalost, nepovratan. Izobličenja u području zgloba mogu nastati zbog njegova promijenjenog oblika, odebljanja zglobne čahure ili izljeva tekućine u zglob. Škripanje pri gibanju uzrokovano je trenjem neravnih površina zglobne hrskavice. Zglob s vremenom postaje labav (nestabilan), a kržljaju i mišići. Konačna slika artroze je deformacija zgloba.
Dijagnostika
Dijagnoza se zasniva prvenstveno na pacijentovom opisu tegoba i kliničkoj procjeni liječnika. Važno je otkriti o kojoj vrsti boli je riječ i kada se javlja. Dijagnoza se može potvrditi rendgenskom snimkom.
Liječenje
Artroza se ne može izliječiti, ali može se poboljšati kvaliteta života pacijenta: ukloniti bol, smanjiti otečenost, održati pokretljivost zglobova. Na prvom je mjestu kineziterapija (rasteretne vježbe), što poboljšava pokretljivost zglobova, potiče procese obnavljanja hrskavice, jača mišiče i povećava stabilnost zglobova. U jednostavnijim slučajevima pacijent može vježbati sam, ali obično se to radi uz pomoć fizioterapeuta, prema liječničkoj preporuci. Fizikalno liječenje uključuje i liječenje vodom te različite elektroterapijske postupke.
Primjenjuju se lijekovi za ublažavanje boli i protiv sekundarnih upalnih promjena, te lijekovi koji smanjuju napetost mišića.
U težim slučajevima može biti potreban kirurški zahvat. Zamjena bolesnog zgloba umjetnom protezom pokazala se uspješnom, posebice za noseće zglobove (kuk i koljeno). No, cilj kirurškog zahvata može biti samo ublažavanje boli, primjerice "brušenje" izbočina (ispravljanje krivih položaja), čime se smanjuje pritisak na koštanu srž ili snopove živaca (kao što je ponekad slučaj kod vratne artroze).
Novost koja se ispituje u brojnim istraživačkim centrima je presađivanje hrskavice: minimalno invazivnom kirurškom tehnikom zamjenjuje se istrošena hrskavica novom, laboratorijski uzgojenom i biokompatibilnom, bez opasnosti odbacivanja. No, ova zamisao bit će klinički primjenjiva tek za desetak godina.
Prevencija
Kako spriječiti artrozu? Održavanjem idealne težine. Na primjer, u slučaju da je tjelesna težina 20 posto veća od idealne, rizik od artroze koljena dvostruko je veći. Suvišni kilogrami opterećuju zglobove kralješnice.
Vrlo je važno spriječiti trošenje zgloba prekomjemim "korištenjem". Neki poslovi i sportovi loše djeluju: zato se govori o "nogometaškom koljenu", "boksačkom laktu", "glasovirskim prstima" ili "kamionskoj kralješnici". I neki su položaji štetni: dugotrajno sjedenje u nepravilnom položaju, na primjer za radnim stolom, nimalo ne pridonosi sprečavanju artroze. Preporučuje se gimnastika za pokretljivost zglobova i jačanje mišićnog tonusa: vježbe istezanja i klasične vježbe zagrijavanja, najmanje triput tjedno.
I neke metaboličke, hormonalne, upalne ili traumatske promjene, primjerice šećerna bolest, mogu pospješiti pojavu artroze.
Prema nedavnim istraživanjima, prehrana bogata voćem, povrćem i Omega 3 masnim kiselinama (ima ih u plavoj ribi), mogu smanjiti upalu zglobnih tkiva. U slučaju artroze ruku, korisna je jednostavna vježba poput stezanja gumene loptice. Najbolja je suha klima: vlaga i nagle promjene vremena mogu pojačati bol.